„Čitamo na svom jeziku“ - Večer poezije - 20.02.2026.

U sklopu Dana makedonske kulture, MKD Istarske županije „Sv. Kiril i Metodij“ obilježio je Međunarodni dan materinskog jezika dirljivim programom posvećenim stvaralaštvu Toše Proeskog.

PULA – U petak, 20. veljače, prostori Društvenog centra „Rojc“ postali su središte makedonske riječi i dubokih emocija. Makedonsko kulturno društvo Istarske županije „Sv. Kiril i Metodij“ organiziralo je kulturnu manifestaciju pod nazivom „Čitamo na svom jeziku“, kojom je na dostojanstven način obilježen Međunarodni dan materinskog jezika.

Snaga materinje riječi

Glavni motiv večeri bio je povratak korijenima kroz književnost. Članovi društva i gosti okupili su se kako bi podsjetili na važnost očuvanja materinskog jezika kao temelja nacionalnog identiteta, osobito u multikulturalnoj sredini poput Istre. Program je osmišljen kao poetski maraton u kojem su stihovi na makedonskom jeziku odjekivali dvoranom, podsjećajući prisutne na ljepotu i melodičnost govora njihovih predaka.

Toše Proeski kao vječna inspiracija

Poseban, izrazito emotivan dio programa bio je posvećen prerano preminulom makedonskom slavuju, Toši Proeskom. Njegove pjesme, koje su odavno postale simbolom makedonske kulture i humanosti, poslužile su kao nit vodilja večeri. Članovi društva interpretirali su stihove iz Tošinog bogatog opusa, pokazujući kako njegova glazbena i lirska ostavština i dalje živi i spaja ljude, bez obzira na godine koje prolaze.

Pjesme poput onih koje slave ljubav, domovinu i čovjekoljublje, u interpretaciji pulskih Makedonaca, izmamile su suze, ali i ponos kod mnogobrojne publike.

Podrška zajednice i institucija

Manifestacija je održana u sklopu šireg programa Dana makedonske kulture, čime MKD „Sv. Kiril i Metodij“ nastavlja svoju misiju promicanja makedonskih vrijednosti u Istri. Važnost ovog događaja prepoznali su i pokrovitelji koji su omogućili realizaciju programa: Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske, Istarska županija te Grad Pula.

Večer je završila ugodnim druženjem, uz zajednički zaključak da jezik nije samo sredstvo komunikacije, već živo biće koje treba njegovati, čuvati i, najvažnije, s ponosom govoriti – i čitati.